Što je dobro, a što loše u Zakonu o životnom partnerstvu, može li se poboljšati, kako se unutar njega snalaze postojeće i buduće LGBT obitelji i možemo li ikad očekivati bračnu jednakost u Hrvatskoj?

O tim i sličnim temama razgovarat će se na druženju Duginih obitelji, "Životno partnerstvo i roditeljstvo", zakazanom za četvrtak, 9. ožujka od 18:30 u prostoru udruge Iskorak (Petrinjska 27, donedavno LGBT Centar).

Kroz neformalno druženje, članice i članovi Duginih obitelji koji/e su sklopili/e životno partnerstvo pričat će o svojem iskustvu, s posebnim fokusom na temu roditeljstva, te će odgovarati na pitanja zainteresiranih.

"Želimo prodiskutirati o prednostima i manama sklapanja životnog partnerstva iz perspektive ljudi koji koriste zakon. Mislimo da je jako bitno razgovarati o tome što je dobro i loše u Zakonu, te kako Zakon o životnom partnerstvu štiti roditelje i djecu. Zanima nas i povratna informacija od zainteresirane publike što misli o Zakonu. Može li se Zakon poboljšati, i možemo li ikad očekivati bračnu jednakost i u Hrvatskoj", kaže nam Daniel Martinović iz Duginih obitelji.

Zabrinutost zbog dodatnog otežavanja već kompliciranih mogućnosti roditeljstva

"U zadnje vrijeme često dobivamo upite od građanki i građana što mogu očekivati u budućnosti po pitanju životnog partnerstva i obiteljskog života LGBT osoba, s obzirom na trenutačnu političku i društvenu situaciju. Mnogi su i dalje zabrinuti da bi se Zakon mogao ukinuti, ili da će se dodatno otežati već komplicirane mogućnosti roditeljstva. Ovim putem želimo podijeliti naša saznanja i zajedno pronaći odgovore i rješenja na pitanja koja nas muče", dodaje Daniel.

Podsjetimo, po uzoru na slične organizacije u svijetu, Dugine obitelji okupljaju LGBT parove i pojedince koji imaju djecu, žele imati djecu ili se samo žele informirati o izazovima i lijepim stranama planiranja obitelji.

Bez obzira na prethodno sudjelovanje u radionicama i drugim aktivnostima, rastuća zajednica Duginih obitelji poziva sve LGBT roditelje koji imaju djecu ili kojima je beba na putu, sve one koji pokušavaju, a zapeli su u slijepoj ulici, kao i one koji tek povremeno razmišljaju o opciji da bi jednog dana mogli biti roditelji, da dođu i pridruže se na neformalnom druženju i razmjeni iskustava i spoznaja.

Nakon što je Ustavni sud u četvrtak objavio odluku o neprihvaćanju prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece te Hrvatskom saboru naložio da u roku od dvije godine donese novi zakon, uslijedio je niz reakcija. Feminističke organizacije upozoravaju da bi novi zakon mogao biti restriktivniji, a nezadovoljni "prolajferi" pokreću peticiju "Imam pravo živjeti".

Tako feministički kolektiv fAKTIV smatra kako odluka Ustavnog suda (pročitajte je ovdje) ne znači previše za zaštitu prava žena ako se pogledaju preporuke Zakonodavcu, koje u ovoj političkoj klimi otvaraju mogućnost uvođenja savjetovanja prije pobačaja, što se u drugim zemljama pokazalo pogubnim za pravo žene na izbor i otvorilo prostor za ulazak anti-choice organizacija u javne bolnice.

Poruka Saboru i Vladi: zaštitite naše društvo i javne institucije od nametanja uvjerenja religijskih fundamentalista

"U skladu s netransparentnom vanjskom politikom Vlade na čelu s ministrom Davorom Ivom Stierom i njegovom novom desnom rukom Ladislavom Ilčićem uvaljuju nam se najkonzervativnije politike nad kojima se zgraža čak i europska demokršćanska parlamentarna većina. To nisu ni politike, već fašističke manipulativne metode koje žene pokušavaju svesti na obezvrijeđene ropkinje bez prava glasa - na 'inkubatorice' nacije i 'proizvođačice' obespravljene radne snage i topovskog mesa. I još k tome se licemjerno pozivaju se na 'volju birača'", poručuju.

U priopćenju koje je fAKTIV, zajedno s još tridesetak udruga i pojedinki/pojedinaca poslao medijima u petak, izražava se zabrinutost "da će se u ovom ozračju ugroziti dostupnost mjera za odlučivanje o rađanju djece kroz prisilno savjetovanje i odgode te manipuliranje troškovima kontracepcije i pobačaja, što otežava pristup mjerama za zaštitu zdravlja i doprinosi stigmatizaciji žena. Smatramo i da bi uvođenje ovakvih ograničenja u zakone i politike dovelo u pitanje živote žena i poštivanje međunarodnih standarda za zaštitu ljudskih prava".

Već sad vidimo da će novi zakon biti restriktivniji i da će žene trebati proći savjetovanje prije zahvata i da će se uvesti obavezni period čekanja. Istraživanja pokazuju da takvi postupci samo dodatno traumatiziraju žene koje su već donijele odluku

"U takvom političkom i društvenom ambijentu, a temeljem odluke Ustavnog suda, zahtijevamo od zakonodavca – Hrvatskog sabora, kao i od Vlade RH – da preuzmu aktivnu ulogu u daljnjem razvitku zaštite reproduktivnog zdravlja i prava svih žena te da zaštite naše društvo i javne institucije od nametanja uvjerenja religijskih fundamentalista čije ekstremističke pozicije nemaju nikakve veze s deklariranom politikom desnog centra na kojoj je ova Vlada dobila povjerenje biračica i birača", stoji u priopćenju u kojem je naveden i popis zahtjeva za Sabor i Vladu RH.

Ilčić i Stier trebaju dati ostavke ili biti smijenjeni

Zahtjevi su sljedeći:

1. Osigurajte dosljednu primjenu zakona koji je trenutačno na snazi uz organizaciju zdravstvenih ustanova na način da se ujednače cijene medicinskih usluga i pobačaja.

2. Osigurajte primjenu Konvencija UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i preporuke nadležnog Odbora upućene Hrvatskoj (da se poduzmu mjere kojima bi se spriječilo da stavovi, uključujući i one zasnovane na religiji, stvaraju prepreke punom ostvarenju prava žena; osigurati da priziv savjesti liječnika ne ometa pristup žena zdravstvenim uslugama vezanim za reproduktivno zdravlje, uključujući i pobačaj).

3. Hitno ratificirajte Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te osigurajte uvjete za njenu punu primjenu.

4. Osigurajte sustavnu i kvalitetnu provedbu zdravstvenog odgoja, osobito 4. Modula Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje.

5. Osigurajte dostupnost i besplatnost kontracepcije, medicinski potpomognute oplodnje i druge medicinske usluge vezane za reproduktivno zdravlje, uključujući i pobačaj.

U skladu s netransparentnom vanjskom politikom Vlade na čelu s ministrom Davorom Ivom Stierom i njegovom novom desnom rukom Ladislavom Ilčićem uvaljuju nam se najkonzervativnije politike nad kojima se zgraža čak i europska demokršćanska parlamentarna većina. To nisu ni politike, već fašističke manipulativne metode koje žene pokušavaju svesti na obezvrijeđene ropkinje bez prava glasa

6. Zakonski sankcionirajte lažno oglašavanje i širenja dezinformacija (lažne klinike za pobačaj, dezinformiranje oko zakonske regulative, kontracepcije i pobačaja).

7. Osudite napad na ženska ljudska prava i rodnu ravnopravnost koji se zlonamjerno proglašava ideologijom kako bi se umanjilo prepoznavanje rodno uvjetovanog nasilja.

8. Demografske i druge mjere ne smiju biti na teret zdravlja i dobrobiti žena. Obiteljska, demografska i socijalna politika trebaju osiguravati poštivanje socijalno-ekonomskih prava žena i biti u skladu s potrebama žena i njihovih obitelji, uz naglasak na mjere stambene politike, zapošljavanje, dostupne usluge skrbi o djeci i starijima, unapređenje sustava posvajanja i izvaninstitucionalne skrbi o djeci te borbu protiv siromaštva.

9. Ostavka Ilčića i Stiera ili njihova smjena trebaju nastupiti u što hitnijem roku jer su isti zloupotrijebili svoj položaj za nametanje ideologije fundamentalističkih vjerskih grupa, na uštrb interesa ove zemlje i njenih građanki i građana..

10. Novi zakon je potrebno izraditi uvažavajući dosadašnje prakse, znanstvene spoznaje i rezultate znanstvenih istraživanja, potrebe i iskustva žena te međunarodne dokumente za zaštitu ljudskih prava.

fAKTIV poziva i na osmomartovski Noćni marš koji kreće u srijedu, 8. ožujka u 18:30 s Trga žrtava fašizma, a okupljanje počinje u 18:00. Više o samome maršu saznajte ovdje.

"Pobačaj na zahtjev žene će očigledno i dalje biti glavna meta napada na seksualna i reproduktivna prava žena"

CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje izražava zabrinutost odlukom Ustavnog suda koji, iako je odbacio zahtjev za ocjenom ustavnosti Zakona o pobačaju te ocijenio da trenutačno zakonodavno rješenje nije poremetilo pravednu ravnotežu između ustavnog prava žene i javnog interesa zaštite života nerođenog bića kao vrijednosti, nalaže zakonodavcu da donese novi zakon.

"Već sad vidimo da će novi zakon biti restriktivniji i da će žene trebati proći savjetovanje prije zahvata i da će se uvesti obavezni period čekanja. Istraživanja pokazuju da takvi postupci samo dodatno traumatiziraju žene koje su već donijele odluku. Ne postoji niti jedan dokaz da takvo savjetovanje predstavlja dobrobit za ženu. Isto tako, s obzirom na pritiske i stigmatizaciju žena koje se odluče na pobačaj, moguće je da će se raditi o pristranom savjetovanju", smatraju iz CESI-ja.

Navode i kako iskustva nekih drugih zemalja pokazuju da su na taj način samo stvorene dodatne prepreke u pristupu prekidu trudnoće, promiču se stereotipi i diskriminatorni stavovi, te narušavaju ženska prava, a uvođenje ovakvih ograničenja u zakone i politike dovodi u pitanje poštivanje međunarodnih standarda za zaštitu ljudskih prava.

Referendum o zabrani pobačaja nije dopušten, a uzevši u obzir ne samo ovo Rješenje, već i Priopćenje USUDa iz 2013. povodom referenduma o braku, razvidno je da bi potpuna zabrana pobačaja bila nedopuštena izmjena čak i samog Ustava jer bi se time u potpunosti dokinula prava na privatnost i slobodu, koja uključuju pravo žene na samoodređenje, pa bi takav pokušaj predstavljao povredu ustavnog identiteta

"Pobačaj na zahtjev žene će očigledno i dalje biti glavna meta napada na seksualna i reproduktivna prava žena, koji, u ime zaštite embrija, vode neokonzervativne, desničarske i klerikalne snage u hrvatskom društvu. Tražimo od zakonodavca da se rukovodi uspostavljenim standardima za zaštitu ljudskih prava i ne smije dozvoliti da ideološki i religijski stavovi određenih skupina o pravu na život utječu na tu odluku.

Tražimo od zakonodavca da se ne narušavaju već stečena prava, dostojanstvo i zdravlje žena te da ih se ne ograničava u ravnopravnom sudjelovanju u svim aspektima života. Tražimo da se ženama omogući da uživaju u svojoj seksualnosti, da slobodno i odgovorno donose informirane odluke o vlastitom tijelu, donose odluke o potomstvu i da se zaštite od bolesti i nasilja", poručuju u priopćenju koje u cijelosti možete pročitati ovdje.

"Referendum o zabrani pobačaja nije dopušten"

S druge strane, inicijativa Prolife iza koje stoji udruga Vigilare pokrenula je nacionalnu pro-life peticiju “Imam pravo živjeti” koja će se, kako najavljuju, u idućih 40 dana prikupljati putem interneta i po javnim lokacijama diljem hrvatske, kao i svim (nad)biskupijama.

"Peticija će se na koncu predati predstavnicima zakonodavne i izvršne vlasti Republike Hrvatske. Tako će se zakonodavcu pomoći da se donese suvremen, pravedniji i kvalitetniji zakon u pogledu zaštite nerođenog života, koji će biti usklađen s vrednotama hrvatskog Ustava", kažu.

Istodobno, najavili su "dosad najveću kampanju inicijative '40 dana za život'" s geslom " Muževi, ljubite svoje žene". Održavat će se u 26 hrvatskih gradova (Bjelovar, Čakovec, Đakovo, Dubrovnik, Imotski, Knin, Karlovac, Koprivnica, Križevci, Metković, Nova Gradiška, Osijek, Požega, Pula, Rijeka, Sisak, Slavonski Brod, Split, Šibenik, Varaždin, Velika Gorica, Vinkovci, Virovitica, Vukovar, Zadar, Zagreb), a po prvi put i u Frankfurtu.

Sanja Barić, predstojnica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci primila je dosta upita vezanih uz spomenutu odluku Ustavnog suda, pa i one hoće li doći do referenduma o pobačaju. Pojašnjenja za javnost objavila je na svom profilu na Facebooku:

"Referendum o zabrani pobačaja nije dopušten, a uzevši u obzir ne samo ovo Rješenje, već i Priopćenje USUDa iz 2013. povodom referenduma o braku, razvidno je da bi potpuna zabrana pobačaja bila nedopuštena izmjena čak i samog Ustava jer bi se time u potpunosti dokinula prava na privatnost i slobodu, koja uključuju pravo žene na samoodređenje, pa bi takav pokušaj predstavljao povredu ustavnog identiteta, što je onomad već Ustavni sud proglasio nedopuštenim", napisala je Barić.

Između ostalog, osvrnula se i na peticiju:

"Peticija koja kreće s jedne strane je upravo samo to, peticija, ne može dovesti do referenduma, već ima za cilj legitimnu političku borbu pritiska u odnosu na donošenje tog budućeg zakona. Naravno, kao i uvijek, i tu postoji dio uobičajene manipulacije u javnim akcijama tj. dovođenje u zabludu potpisnika oko stvarno jedino mogućeg pravnog dosega onoga što se potpisuje (vidi pod 1 do 3), a to nam je već poznato kako se ide sa zabludama i manipulacijama".

Žene su slabije, manje i neinteligentnije od muškaraca te zato trebaju imati i manju plaću. Ovo nije maloumna izjava anonimusa s društvenih mreža ili foruma, već riječi koje su se mogle čuti u srijedu navečer u Europskom parlamentu, a izgovorio ih je poljski europarlamentarac Janusz Korwin-Mikke. No ubrzo mu je prisjelo.

Tijekom rasprave o razlici u plaćama, 74-godišnji euroskeptik i desničar Korwin-Mikke, otprije poznat po kontroverznim izjavama, krenuo je obrazlagati svoj stav rekavši kako "Naravno da žene moraju zarađivati manje od muškaraca jer su slabije, manje, neinteligentnije. Moraju zarađivati manje, to je sve".

To je izazvalo opravdani gnjev španjolske socijalistice Iratxe Garcie Perez koja mu je replicirala ovako:

"Prema ovomu što govorite i vašoj teoriji, ja ne bih imala pravo biti ovdje kao članica parlamenta. Znam da vas uzrujava i brine činjenica da mi, žene, možemo predstavljati građanke i građane na jednakim osnovama kao i vi. Mislim da trebam obraniti europske žene od muškaraca poput vas".

Videoisječak tog dijela rasprave ubrzo je postao viralan.

Korwin-Mikke je svojedobno crnce nazivao "nigerima" zbog čega je dobio novčanu kaznu, a jednom je prilikom kazao za Observer kako na stavove žena utječu muškarci s kojima spavaju jer "sjeme ulazi u tkivo", podsjeća Independent.

Zbog ovih seksističkih ispada pokrenuta je istraga, a mogao bi biti kažnjen ukorom, novčanom globom ili privremenom suspenzijom.

HRT je odlučio na ovogodišnji Eurosong, estradni događaj iznimno popularan u europskoj gej zajednici, poslati pjevača Jacquesa Houdeka, koji se svojedobno istaknuo nizom ekstremno homofobnih izjava. Zbog toga je Houdeka Zagreb Pride 2011. nominirao za homofoba desetljeća, no zloglasnu je titulu u žestokoj konkurenciji nakon online glasanja ipak zasluženo dobila političarka Marijana Petir. Kontaktirali smo Houdeka oko ove teme te uskoro očekujemo njegovo očitovanje, dok HRT na naš upit zasad nije odgovorio.

Iako se to po njihovom izvještavanju baš i ne može zaključiti, HRT je "javni RTV servis svoje zemlje", što prema napisanom na službenim stranicama HRT-a znači da "moraju ispunjavati jasan i točan zahtjev: biti televizija ili radio za sve, odnosno za svakog građanina zemlje u kojoj djeluju". Kako to izgleda u praksi s jedne se strane može vidjeti pohvalnim potezom pokretanja "Projekta drugi", web-stranice Školskog HRT-a namijenjenoj djeci i mladima čiji je cilj istražiti s kakvim se sve "problemima susreću pripadnici ranjivih društvenih skupina", među njima i LGBTQ populacija.

"Sodoma i Gomora"

S druge strane je pak za hrvatskog predstavnika na Eurosongu HRT izabrao pjevača Jacquesa Houdeka, koji je svojedobno u medijima izjavljivao kako su "istospolne veze bolesne" i zastupao stav da "gej i lezbijska populacija ne može biti ravnopravna s ostalim građanima jer to znači povratak u Sodomu i Gomoru". Inače, krilatica Eurosonga jest "Celebrate diversity" ("Slavite različitost").

Tako je Houdek 2005. godine govorio u intervjuu za časopis Tena, a i nakon toga se nije libio mrziteljskih komentara na račun LGBT prava i svojih LGBT sugrađana. Zbog toga je 2011. godine bio od strane Zagreb Pridea predložen za jednog od deset kandidata i kandidatkinja za titulu homofoba desetljeća, a s njime su u ovom natjecanju sudjelovali još i Lucija Čikeš, Dubravka Hrabar, Ladislav Ilčić, Miljenko Manjkas, Vlatko Marković, Hloverka Novak Srzić, Marijana Petir, Dragan Primorac i Mirjana Vulin.

Konkurencija je doista bila žestoka, te Houdek ipak nije imao šansu pobijediti u online glasanju za homofoba desetljeća, nego je titulu zasluženo dobila tada HSS-ova političarka Marijana Petir, kao jedina saborska zastupnica koja je jedina glasala protiv Zakona o suzbijanju diskriminacije.

To ne znači da Houdekova homofobija, toliko ekstremna da je javno i jasno zagovarao stav kako LGBT građani Hrvatske "ne mogu biti ravnopravni s ostalim građanima", nije nanijela štetu i bol hrvatskoj LGBT zajednici, nego da su glasači i glasačice 2011. ispravno prepoznali da je politička moć Marijane Petir ipak opasnija od izjava jednog estradnjaka.

Što će reći gej glasači?

Javni servis HRT - kojem pretplatu plaćaju i LGBT građani RH - je, dakle, na Eurosong odlučio poslati osvjedočenog homofoba Houdeka, što istovremeno nije iznenađujuće (npr. nedavno su život Georgea Michaela opisali u središnjem Dnevniku kao "prožet homoseksualizmom"), ali je skandalozno utoliko što HRT tako i sam doprinosi "problemima ranjivih društvenih skupina". HRT se svojom odlukom zapravo odlučio legitimirati Houdekove homofobne stavove i u europskom kontekstu izabravši ga kao nacionalnog predstavnika za Eurosong.

Naime, pjevač Houdek - vjerojatno najpoznatiji po predizbornoj pjesmi "HDZ zna" iz 2007., kad je HDZ kampanju vodio novcem izvučenih iz državnih institucija u aferi Fimi media - se nije nikad ispričao za svoje homofobne ispade, a kamoli da se na bilo kakav konkretan način pokušao iskupiti za svoje širenje mržnje prema LGBT sugrađanima, što navodi na pretpostavku da i dalje njeguje istovjetne stavove.

Imao je više od deset godina da javno iskaže svoje žaljenje, ali to nije učinio. HRT je pak morao biti svjestan da na Eurosong šalje pjevača svojedobno nominiranog za homofoba desetljeća, što je podatak do kojeg se dođe s pola minute guglanja.

Osim što je ova odluka HRT-a problematična iz perspektive LGBT prava u Hrvatskoj, ona je i poprilično glupa, jer je opće mjesto da je Eurosong, sviđalo se to nekomu ili ne, gej događaj par excellence.

Slanjem Houdeka na Eurosong tako se znatno mogu umanjiti šanse Hrvatske da dobro prođe na natjecanju u Kijevu, jer gej glasači vjerojatno neće blagonaklono gledati na izvođača koji ih smatra "bolesnima", "Sodomom i Gomorom" i nevrijednim ravnopravnosti.

Kontaktirali smo Jacquesa Houdeka oko ove teme, te uskoro očekujemo njegovo očitovanje.

Croatia’s representative at the Eurovision 2017 Song Contest was nominated for the homophobe of the decade

As chosen by Croatian Radiotelevision, Croatia’s representative at the Eurovision Song Contest, an event immensely popular among the European gay community, shall be singer Jacques Houdek, who in the past gave a number of extremely homophobic statements. Because of that, Zagreb Pride nominated Houdek for the homophobe of the decade in 2011, but, in the end, politician Marijana Petir deservedly won this notorious title. We have contacted Houdek for comment and are awaiting his answers.

Even though you couldn’t tell it by its reports, CRT is “its country’s public radio and television service”, which, according to the statement on the official webpage of CRT, means “it has to meet a clear and precise demand: be a television or a radio for everyone, that is, each and every citizen of the country where it is located”. How does that turn out in practice is shown by the praiseworthy move of starting “Project Other”, a webpage meant for kids and youth, whose aim is to explore the “problems which vulnerable social groups face”, including LGBT population.

"Sodom and Gomorrah"

On the other hand, for the Croatian representative at the Eurovision CRT chose singer Jacques Houdek, who in the past declared that “same-sex relationships are sick” and opinioned that “gay and lesbian population cannot have same rights as the rest of the citizens, because that would mean a return to Sodom and Gomorrah”. Those were Houdek’s words in a 2005 interview for magazine Tena, but since that he didn’t hesitate to give hateful comments about LGBT rights and his fellow LGBT citizens.

Because of that, Zagreb Pride nominated him for title of the homophobe of the decade in 2011, along with other ten candidates, including Lucija Čikeš, Dubravka Hrabar, Ladislav Ilčić, Miljenko Manjkas, Vlatko Marković, Hloverka Novak Srzić, Marijana Petir, Dragan Primorac i Mirjana Vulin.

The competition was truly fierce, so Houdek didn’t have a chance of winning by online voting, and the title was deservedly won by the member of the HSS (Croatian Peasant Party), politician Marijana Petir, the only representative in the Croatian parliament who voted against the Anti-discrimination law.

Which doesn’t mean that Houdek’s homophobia, so extreme that he publicly and clearly argued that LGBT citizens of Croatia “cannot be equal to the other citizens”, didn’t cause hurt and damage to the Croatian LGBT community, but that the voters in 2011 rightfully recognized that Marijana Petir’s political power is more dangerous than the statements of a popular singer.

How will gay voters react?

Therefore, CRT, a public service – LGBT citizens of Croatia are paying subscription for it, too – chose to send a convinced homophobe Houdek as a representative at the Eurovision, which shouldn’t come as a surprise (for example, the life of George Michael was described as “filled with homosexuality” in the CRT’s central news), but is scandalous because in this way CRT contributed to the “problems which vulnerable social groups face”. With this decision, CRT actually decided to legitimize Hoduek’s homophobic views in the European context as well, choosing him as Croatia’s representative.

Fact is, Houdek – probably most famous for the pre-election song “HDZ Knows” from 2007, when HDZ (Croatian Democratic Community, Croatia’s dominant right-wing party) ran the campaign with money extracted from the state’s institutions (the so-called “Fimi-media affair”) – never apologized for his homophobic excesses, nor ever, in any way, tried to redeem himself for spreading disgusting hate towards fellow LGBT citizens, which leads to the assumption that he still holds the same opinion. He had more than ten years to publicly express regret, but he never did. CRT employees, for their part, had to be aware they chose a singer nominated for the homophobe of the decade, which is a piece of information that can be obtained by half a minute of googling.

Except for this decision being problematic from the perspective of LGBT rights in Croatia, it is also quite stupid, because everyone knows that the Eurovision, like it or not, is a gay event par excellence. By sending Houdek to the Eurovision, the chances of Croatia’s good placing at the contest in Kiev are being drastically reduced, because gay voters probably won’t have high regards for the singer who considers them “sick”, “Sodom and Gomorrah”, and unworthy of equality.

We have contacted Houdek for comment and are awaiting his answers.

(Translated by Nikola Pezić)

U Splitu krajem ožujka počinje snimanje prve splitske lezbijsko-gej serije koja će se premijerno prikazati u lipnju, u sklopu Split Pridea.

Web serija će pratiti živote troje cimera – dvije lezbijke i jednoga gej mladića u Splitu, saznajemo od Tončija Kranjčevića Batalića, koordinatora queerANarchivea, kolektiva za razvoj, istraživanje i propitivanje queer kulture koji se, nakon izdavanja prvog splitskog lezbijskog fanzina, prihvatio još jednog pionirskog pothvata u lokalnoj zajednici, produkcije web-serije.

Namjera snimanja ove serije jest osvrnuti se na razliku između stvarnog života splitskih LGBTQ osoba i onog koji nam se prikazuje u serijama i filmovima

"Kolektiv je posljednjih godina organizirao radionice kratkog eksperimentalnog videa oko kojih se okupio određen broj zainteresiranih pa smo ove godine odlučili ponuditi nešto više. Potaknuti prvom lezbijskom web serijom snimljenom u Zagrebu, NezzLezz, te interesom da se ispriča neka lokalna priča iz koje je već proizašao fanzin 'Slobodna dalmatinska splitska lezba', odlučili smo se okušati u web-seriji. U timu su zasad Nikolina Banić koja je radila na fanzinu te će se ovom prilikom okušati u pisanju scenarija, i snimateljica Linda Žitnik. Mentorsku podršku dobit ćemo od Nike Pećarine, autora web serije NezzLezz", veli Tonči.

Želite li, u seriji možete sudjelovati i sami

"Serija će pratiti živote troje likova, dvije djevojke i jednog momka koji žive zajedno u Splitu. Oni se svaku večer okupe pred televizorom i gledaju svoju omiljenu seriju 'Lezbijska posla'. Namjera snimanja ove serije jest osvrnuti se na razliku između stvarnog života splitskih LGBTQ osoba i onog koji nam se prikazuje u serijama i filmovima. Tako će naši likovi gledati i komentirati seriju dok će im se istovremeno događati splitska stvarnost", otkriva nam scenaristica Nikolina koja misli da će serija biti "totalni trash ali ćemo se dobro zabavljati dok je budemo radili i gledali".

Dodaje da je snimanje serije dobro za zajednicu jer se njih nekoliko okupilo i zajedno nešto stvaraju, razgovaraju i upoznaju se. "Iako nemam nikakvog iskustva u pisanju scenarija, zabavlja me raditi tu seriju i veselim se jer ću nešto naučiti", zaključila je Nikolina.

Web-serija će pratiti živote troje cimera – dvije lezbijke i jednoga gej mladića u Splitu

Za početak je planirana jedna sezona serije koja će imati između pet i sedam epizoda u trajanju od pet do deset minuta.

U projekt se zasad ide bez budžeta te queerANarchive poziva na sastanak zainteresirane volonter(k)e, sve koji misle da bi na bilo koji način, kao glumci/glumice, statisti/ce, scenaristi/ce itd. mogli dati doprinos seriji. Sastanak će se održati u petak, 10. ožujka, u splitskom LGBT Centru. Više informacija i prijave na e-mail queerANarchive@gmail.com.

Feministički kolektiv fAKTIV drugu godinu zaredom organizira osmomartovski Noćni marš u Zagrebu, a slične akcije organiziraju se i u drugim hrvatskim gradovima.

Zagrebački marš zakazan je za srijedu, 8. ožujka. Okupljanje je u 18 sati na Trgu žrtava fašizma, a marš kreće u 18:30.

"Već dugo svjedočimo širenju neokonzervativne ideologije, koja se obrušava na temeljna prava žena, na LGBT zajednicu, na sve Druge. Poručujemo tim promotorima patrijarhata, promotoricama prisilne reprodukcije, samoprozvanim 'podržavateljima života', koji nam serviraju priču o 'životu' dok istovremeno utjeruju strah i siju mržnju:

Nemate šanse. Žene ne pristaju. Nema povratka. Ne računajte na nas u vašoj velikoj demografskoj obnovi! Iako je žalosno da danas branimo nešto izboreno prije skoro 40 godina, to nas ne smije obeshrabriti. Često, nažalost, ne biramo svoju revoluciju, ali smo dužne sudjelovati u borbama protiv patrijarhata i fašizma u kojima se nađemo. Dužne smo reagirati, obraniti prava, ne dopustiti da nas ugnjetavaju.

Slijedimo svoje prethodnice - borkinje koje su se izborile za siguran i legalan pobačaj, pridružimo se uvijek prisutnom i rastućem globalnom ženskom otporu i glasno viknimo: E, nećete! OVO JE DOBA OTPORA! SAD JE VRIJEME OTPORA!", poručuju iz fAKTIV-a.

Jutarnje akcije pred ministarstvima

Istog dana, samo u jutarnjim satima, aktivistkinje Ženske mreže Hrvatske, ženskih sindikalnih grupa SSSH, NHS i HURS te udruge Roda organiziraju protestnu akciju povodom Dana žena, pod nazivom Žene protiv bijede.

Akcija započinje okupljanjem pred Radničkim domom u srijedu, 8. ožujka u 9:00 sati, odakle se u posebno organiziranom autobusu kreće pred Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te Ministarstvo rada i mirovinskog sustava gdje će se održati kratki govori i predati zahtjevi.

Žene Splita organizirale su se prvi put u obrani svojih prava i podršci drugim ženama prije gotovo sto godina. Danas su neka od davno izborenih prava ugrožena direktnim napadima konzervativaca koji ženu žele vratiti u privatnu sferu i svesti je na ulogu majke i ponizne supruge

Nakon obilaska ministarstava okupit će se na Trgu bana J. Jelačića u podne.

"Ovdje ćemo javnost obavijestiti o zahtjevima koje smo uputile ministarstvima te vas pozivamo da se okupimo u što većem broju kako bismo upozorile na sve veće žensko siromaštvo i ukazale na odgovornost Vlade RH.

Akcijom upozoravamo na teške socio-ekonomske uvjete u kojima žive žene svih dobi u Hrvatskoj, u kojoj 96 posto novozaposlenih žena dobiva ugovore na određeno vrijeme, gdje su žene izložene seksualnom zlostavljanju, uznemiravanju i ucjenjivanju na radnome mjestu, gdje žene primaju manju plaću za jednaki rad i još manju mirovinu, gdje nije osiguran dovoljan broj jaslica i vrtića, gdje država na žene prebacuje obavezu brige i skrbi za najosjetljivije skupine, gdje se ženama uskraćuju reproduktivna seksualna prava i pravo na besplatnu zdravstvenu skrb, gdje žene nisu zaštićene od nasilja i gdje su žene izložene sustavnoj diskriminaciji.

Tražimo socijalnu pravdu. Nećemo dozvoliti daljnje urušavanje ženskih ljudskih prava. Tražimo da Vlada prestane kršiti ustavne odredbe, zakone i međunarodne dokumente koje je dužna provoditi", poručuju organizatorice.

Marširat će se i u Splitu, Šibeniku i Zadru

Splitski Noćni marš ZA prava žena održava se na isti dan te u isto vrijeme kad i zagrebački, a organizira ga udruga Domine.

"Žene Splita organizirale su se prvi put u obrani svojih prava i podršci drugim ženama prije gotovo sto godina. Danas su neka od davno izborenih prava ugrožena direktnim napadima konzervativaca koji ženu žele vratiti u privatnu sferu i svesti je na ulogu majke i ponizne supruge. Brojna prava žene još su daleko od priznavanja i ostvarenja jednakosti, na što želimo upozoriti ovom protestnom akcijom", poručuju organizatorice u opisu događanja na Facebooku.

Akcija započinje okupljanjem na Pjaci u 18:00. Ruta marša kreirana je s namjerom da se prisjetimo žena koje su prije gotovo sto godina dizale svoj glas u Splitu za svoja građanska i radnička prava. Akcija završava na Pjaci gdje ćemo glasno uputiti svoje zahtjeve Vladi, kaže se u priopćenju uz hashtag #zenesplitazasvezenesvita.

Nemate šanse. Žene ne pristaju. Nema povratka. Ne računajte na nas u vašoj velikoj demografskoj obnovi! Iako je žalosno da danas branimo nešto izboreno prije skoro 40 godina, to nas ne smije obeshrabriti

Forum žena SDP Šibenik stoji iza organizacije šibenskog Noćnog marša ZA prava žena koji će krenuti utorak, 7. ožujka, s Poljane Maršala Tita uz kratku poruku:

"Pridružite se noćnom maršu 7.3., okupljanje u 18.00 na Poljani. Tu smo da se zajedno podsjetimo na kontinuitet i važnosti ženske borbe i da kažemo glasno NE smanjivanju i dokidanju prava žena! Zajedno tražimo bolje i pravednije društvo jednakih mogućnosti za žene i muškarce!".

Njihove kolegice iz Foruma žena SDP Zadar Noćni marš za prava žena zakazale su za 8. ožujka, a kreće u 18.00 sati iz Perivoja Gospe od Zdravlja u Zadru. Nakon toga, kažu na stranici događanja, u 19.00 sati će se u prostorijama SDP-a Zadar održati prigodni domjenak povodom Dana žena.

Između pet i sedam tisuća ljudi u srijedu je marširalo od Trga žrtava fašizma do Zrinjevca u drugom Noćnom maršu koji je povodom Dana žena organizirao feministički kolektiv fAKTIV. "Nemate šanse. Žene ne pristaju. Nema povratka. Ne računajte na nas u vašoj velikoj demografskoj obnovi! Iako je žalosno da danas branimo nešto izboreno prije skoro 40 godina, to nas ne smije obeshrabriti", poručile su organizatorice zagrebačkog Noćnog marša, najvećeg prosvjeda za prava žena u Hrvatskoj u novijoj povijesti.

Prosvjedni osmomartovski noćni marš održao se drugu godinu zaredom, a ovaj je put u borbi za reproduktivna prava žena okupio između pet i sedam tisuća prosvjednica i prosvjednika. Marširalo se od Trga žrtava fašizma do Zrinjevca, gdje je održan kratki program uz zborske pjesme i čitanje proglasa.

Međunarodni dan žena ove je godine obilježen marševima u više gradova u Hrvatskoj i regiji, a u Zagrebu su članice feminističkog kolektiva fAKTIV iznijele zahtjev, između ostalog, ne samo za dostupan, siguran i legalan, već i potpuno besplatan pobačaj kako bi svoje pravo na medicinsku uslugu uistinu mogle ostvariti sve žene.

Pozvale su na otpor te prozvale političke elite i Katoličku crkvu koje "pretvaraju društvo u kojem živimo u neprijateljsko za sve one koji odudaraju od njihove vizije ispravnih Hrvata i Hrvatica", te se osvrnule na politiku trenutne Vlade.

"Premijer i Vlada lažu, uvaljuju nam najkonzervativnije politike nad kojima se zgraža čak i europska demokršćanska parlamentarna većina. To nisu ni politike, već fašističke metode koje žene pokušavaju svesti na obezvrijeđene ropkinje bez prava glasa - na 'inkubatorice' nacije i 'proizvođačice' obespravljene radne snage i topovskog mesa", upozorile su iz fAKTIV-a i poručile: "E, pa nećete! Nećete nas niti prevariti, niti zastrašiti. Nećemo vam to dopustiti!"

"Svatko tko se usudi dirnuti u prava žena, mora znati da žene neće stajati sa strane i gledati. Nećemo reći da će biti lako jer znamo da feministička borba nikad nije laka, ali baš zato ne smijemo odustati, ne smijemo im dopustiti da nas uvjere da smo bespomoćne, jer to nikako nismo. Ako nas je povijest ičemu naučila, to je da ništa nećemo dobiti, a ni obraniti bez borbe. Spremne smo boriti se za sebe, u ime svih onih koje su se borile za nas i onih kojima borbu ostavljamo u nasljedstvo", poručeno je na Maršu na kojem su se glasno tražile ostavke ministra Davora Ive Stiera i njegove desne ruke Ladislava Ilčića.

U isto vrijeme održan je i Noćni marš u Splitu na kojem se okupilo oko 1500 ljudi.

Za dvojicu gej muškaraca zbog napada, uvreda i prijetnji, zajednički život u Bosni i Hercegovini bio je nemoguća misija pa su odlučili odseliti u Sjedinjene Američke Države u kojima su se vjenčali i započeli novi život. Jasenko Suljetović i Aleksandar Dragojević novinarki portala Buka otkrili su zbog čega su morali pobjeći iz svoje domovine i kako su u SAD-u stvorili dom.

Jasenko i Aleksandar, Bošnjak i Srbin, pet godina su u BiH održavali svoju vezu u gotovo nemogućim uvjetima jer, osim prijetnji s kojima se suočavao Jasenko kao LGBT aktivist u Banjoj Luci njih dvojica živjeli su u različitim gradovima.

Na udaru patrijarha Irineja

Jasenko Suljetović kaže da su njegov partner i on od početka veze znali da će morati otići iz BiH ukoliko žele priliku da imaju zdrav i dostojanstven život, piše Buka. Jasenkovo bavljenje LGBT pravima u Banjaluci i Republici Srpskoj, prema njegovim riječima, uzimalo je prevelik danak, iako je Banjalučko Udruženje Kvir Aktivista uspjelo realizirati veliki broj projekata primarno u Banjaluci, uspješnost ovih projekata je bila uvjetovana samom vidljivošću istih. Život im se pretvorio u pakao zbog patrijarha Irineja.

"Od radio poruka koje su se puštale pet puta dnevno tijekom 30 dana, prvog LGBT kalendara u BiH, obilježavanja Međunarodnog dana protiv homofobije, diskusija itd., ja kao osoba koja je predstavljala udruženje sam morao svaki put javno istupati i promovirati famozne postojeće zakone u RS-u koji LGBT osobama garantiraju jednaka prava. Nisam imao problem stati imenom i prezimenom iza svog identiteta i iza svojih stavova, ali sam iluzorno mislio da to moje istupanje neće imati ogromne posljedice, jer ipak postoji zakon na koji sam se ja u svakom svom javnom istupanju pozivao, kao što se Dodik poziva na patriotizam.

Išao sam u najskrivenije kafiće i na sve to imao sam elektroničku GPS narukvicu, koju sam mogao aktivirati ukoliko me netko eventualno napadne

Nakon mog sudjelovanja 2014. god. na beogradskoj Paradi ponosa i tog famoznog incidenta gdje je ljude uznemirilo što peder (i još Bošnjak) nosi sliku patrijarha Irineja - ali ih ne uznemirava što taj Irinej hladno kulira pedofiliju - te velike banjalučke ljudine i patrioti su krenule intenzivno i otvoreno tražiti me po Banjoj Luci", prisjeća se Jasenko Suljetović.

Život u smrtnom strahu

U to vrijeme njegov partner Aleksandar je radio u školi u Nevesinju, pa je zbog prijetnji umjesto u Banja Luku, Jasenko iz Beograda otputovao u Nevesinje, u kojem je ostao mjesec dana.

"U Nevesinju sam proveo oko mjesec dana i onda sam, uz veliku pomoć Sarajevskog Otvorenog Centra i organizacije Civil Rights Defenders, ostao i radio u Sarajevu do ožujka. U Banjaluku sam išao potpuno incognito. Prijatelji bi me pokupili na stanici, imao bih kapu, duksericu i molio se da se ne nađe netko tko bi me prepoznao. Kad sam se u ožujku vratio u Banjaluku, naše udruženje je već imalo prostor u kojem sam ja istovremeno i živio, s obzirom na moju sigurnosnu situaciju tada.

Kretanje mi je bilo svedeno na minimum i svaki put kad sam morao izaći, prijatelj bi me pokupio autom i odvezao. Išao sam u najskrivenije kafiće i na sve to imao sam elektronsku GPS narukvicu, koju sam mogao aktivirati ukoliko me netko eventualno napadne. Sve to je bio rezultat toga što sam ja satirično rekao istinu. U početku sam mislio da će se strasti smiriti i da ćemo mi moći napraviti promjenu", kaže Jasenko u razgovoru za Buku.

Nakon mog sudjelovanja 2014. god. na beogradskoj Paradi ponosa i tog famoznog incidenta gdje je ljude uznemirilo što peder (i još Bošnjak) nosi sliku patrijarha Irineja - ali ih ne uznemirava što taj Irinej hladno kulira pedofiliju - te velike banjalučke ljudine i patrioti su krenule intenzivno i otvoreno tražiti me po Banjoj Luci

No, u svibnju 2015. patrijarh Irinej tužio ga je za uvredu ugleda i časti i tražio 1,5 milijuna dinara odštete. Otišao je na prvo ročište u Beograd uvjeren kako će moći patrijarhu ukazati na njegovo licemjerje budući da mu se "popovi na videosnimkama ljube s mladićima".

"Moj najveći strah je bio da će me netko sačekati ispred sudnice i da će tu biti kraj, što u Srbiji i BiH nije nemoguće. Iako je prvo saslušanje išlo u moju korist, radilo se o najmoćnijoj osobi u Srbiji koja je bez problema našla moje prebivalište. Postajao sam sve više paranoičan. Kada je Aco dolazio u Banjaluku, nije htio da izlazimo bilo gdje, jer ga je bilo strah da će me netko prepoznati. Viđanje nam je bilo svedeno na minimum, a ja sam svoju paranoju počeo liječiti u kavanama", kaže Jasenko S.

Bijeg u Ameriku, vjenčanje i novi život

Do rujna 2015. godine došao je do zaključka da, ukoliko želi spasiti sebe, Acu, i njihovu vezu, moraju što prije napustiti BiH. Izvadili su turističke vize za SAD i 2. studenog 2015. poletjeli za St. Louis, na dan kad se održavalo drugo ročište s Patrijarhom. Kad je sletio u St.Louis od svoje je odvjetnice Jasenko doznao da je patrijarh Irinej odustao od tužbe. Treći dan boravka u SAD-u zatražili su dozvolu za brak.

Moj najveći strah je bio da će me netko sačekati ispred sudnice i da će tu biti kraj, što u Srbiji i BiH nije nemoguće

Kako kaže u razgovoru za Buku, Aleksandar i on oduvijek su planirali vjenčanje, ali su mislili da će to biti vjenčanje na koje će doći njihove obitelji i prijatelji. Jasenko je odlučio zatražiti azil u SAD-u i vjenčanje im je omogućavalo da Aleksandar bude na njegovoj aplikaciji za azil. Dobili su dozvolu za vjenčanje i odlučili se vjenčati 12. studenog, na petu godišnjicu svoje veze. Imali su samo devet dana za organizaciju vjenčanja, pronalaženje matičarke, mjesta, prstenja i gostiju. Iz BiH poveli su samo svoju mačku. Jasenkova mama novovjenčani par posjetila je 2016. godine.

{vimeo}146816954{/vimeo}

"Uz pomoć naše prijateljice Jordan, vjenčanje se održalo u kući njezine pratetke, koja nas je predivno dočekala i ustupila nam svoj prostor, dok je maćeha od Jordan pukom slučajnošću bila naša matičarka. U tih 10 dana upoznali smo dosta super ljudi i, naravno, pozvali ih na vjenčanje, tako da smo imali oko 20 gostiju. Budući da nismo imali baš mnogo novca na raspolaganju, kada smo bili u jednoj hippie radnji, vidjeli smo dva 'zlatna' prstena sa šest cirkona u duginim bojama i tako smo našli naše vjenčano prstenje. Zavjete smo izgovorili na engleskom i, zahvaljujući našem prijatelju, imamo i snimku vjenčanja", priča Jasenko.

Život u slobodi i ostvarenje snova

U Americi su otkrili kako izgleda život vjenčanih gejeva bez prijetnji i uvreda. Na kući su izvjesili zastavu duginih boja, nitko ih ne vrijeđa čak ni kad se u šetnji gradom drže za ruke.

"Moguće je da postoje ljudi kojima to smeta, ali implementacija i poštovanje zakona je ono što sprečava većinu homofobnih osoba da reagiraju verbalno ili fizički, jer znaju da će ovdje biti kazneno gonjeni i kažnjeni – i zatvorskom i novčanom kaznom. Većinom se ljudi uopćee ne obaziru, to je ona standardna izjava, ali zaista, ljudi žive svoje živote i nemaju vremena zamarati se stvarima koje direktno ne utječu na njih", ističe Jasenko.

Nakon života u ratnoj Bosni i Hercegovini, pa strahu koji je proživljavao kao gej aktivist i spavanja s nožem pod jastukom, Jasenko je sa svojim partnerom odlučio odbaciti strah i započeti novi život, ali nije zaboravio što znači biti dio LGBTI populacije u BiH i na Balkanu.

Budući da nismo imali baš mnogo novca na raspolaganju, kad smo bili u jednoj hippie radnji, vidjeli smo dva 'zlatna' prstena sa šest cirkona u duginim bojama i tako smo našli naše vjenčano prstenje

"Neke manje, neke više, ali sve LGBTI osobe na Balkanu svaki dan moraju potiskivati to što jesu, iz straha da će biti pretučeni, odbačeni, ubijeni, ponižavani. One osobe koje usprkos svemu ostanu dosljedne sebi i izražavaju svoj identitet, svaki dan kad izlaze iz svojih kuća, nose sa sobom strah da će ih neka budala napasti zato što im je kosa ovakva ili onakva ili zato što izgledaju ovako ili onako. Te osobe svaki dan bar jednom moraju proći kraj skupine huligana i djelovati kao da ih se ne boje, dok se iznutra mole da ne dobiju kamen ili šaku u glavu. To je svakodnevnica svake LGBTI osobe u BiH, bila ona autana ili ne", objašnjava Jasenko Suljetović.

Kao i svi imigranti, Jasenko i Aleksandar prošli su trnovit put traženja posla i osiguravanja zarade dovoljne da se normalno živi u Americi. Danas imaju dobre poslove, radne dozvole, unajmljenu kuću i svog mačka. Jasenko radi za telekomunikacijsku kompaniju, a Aleksandar je dobio angažman u operi i počeo ostvarivati svoje snove.

Na kraju razgovora za Buku, Jasenko svim LGBT osobama koje se bore s predrasudama, stigmom i uvredama poručuje da je život zaista kratak i da moraju biti iskrene prema sebi, da moraju voljeti sebe i shvatiti da put prema slobodi traži mnogo odricanja, ali da je to put kojim vrijedi ići.

Krenula je kampanja "Radnopravnost svima!" kojom će se podizati svijest javnosti o diskriminaciji s kojom se LGBTI osobe susreću na radnim mjestima u Republici Hrvatskoj. Cilj je motivirati poslodavce na ispunjavanje Indikatora ravnopravnosti na radnom mjestu te savjetovati kako unutar radne okoline poboljšati prakse usmjerene na poticanje raznolikosti i inkluzivnosti.

U homofobnim/transfobnim sredinama skrivanje spolne orijentacije i igranje lažne heteroseksualne uloge dovodi do osjećaja neizvjesnosti, inferiornosti, loše koncentracije, demotivacije i izostanaka s posla.

Poslodavci mogu doprinijeti i izjavama podrške

Sudjelovanje u Indikatoru ravnopravnosti na radnom mjestu otvoreno je za poslodavce iz svih sektora (javni, privatni, neprofitni) u Republici Hrvatskoj; a za sudjelovanje u Indikatoru dovoljno je ispuniti online upitnik do 2. travnja 2017. Upitnik zainteresirani poslodavci mogu zatražiti i u tiskanom obliku.

Poslodavci koji sudjeluju u Indikatoru ravnopravnosti na radnom mjestu dobit će po ispunjavanju upitnika kratak izvještaj sa sažetkom ostvarenih rezultata te pregledom područja u kojima mogu unaprijediti svoje prakse inkluzivnog radnog mjesta po pitanju spolne orijentacije i rodnog identiteta te izražavanja.

Zainteresirani poslodavci svoj doprinos mogu dati i putem izjava podrške koje se objavljuju na web stranici Radnopravnost.hr.

Na YouTubeu su dostupna dva videospota nastala u sklopu kampanje. Jedan tematizira ravnopravnost na radnom mjestu iz perspektive poslodavca, a drugi iz perspektive zaposlenice.

{youtube}V4Fj2HafYGY{/youtube}

Indikator ravnopravnosti na radnom mjestu

Poseban naglasak unutar kampanje stavljen je na Indikator ravnopravnosti na radnom mjestu – lako upotrebljiv evaluacijski pokazatelj, u formi upitnika, kojim poslodavci dobivaju uvid u svoja postignuća u implementaciji inkluzivnih politika i praksi u radnom okruženju; kao i smjernice koje mogu koristiti za unapređenje svoje organizacijske kulture po pitanju ravnopravnosti na radnom mjestu te tako doprinijeti suzbijanju diskriminacije na osnovi spolne orijentacije i/ili rodnog identiteta i izražavanja na području rada i radnih uvjeta.

Indikator ravnopravnosti na radnom mjestu nastao je po uzoru na slične alate (prvenstveno Workplace Equality Index organizacije Stonewall iz Velike Britanije) koje koriste poslodavci diljem svijeta.

{youtube}TaIudTnkAyg{/youtube}

Osim Indikatorom, projekt "LGBTI ravnopravnost na radnom mjestu" do kraja travnja medijskom će kampanjom "Radnopravnost svima!" podizati svijest o važnosti implementacije pozitivnih politika i praksi za inkluzivno radno okruženje.

Osim pisanih i video podrški poslodavaca, kampanja će djelovati u javnom prostoru putem promotivnih plakata i videospotova, na društvenim mrežama putem live streaminga pravne pomoći, na službenoj web stranici projekta novinarskim tekstovima te završnom konferencijom u travnju za zainteresirane poslodavce koji su sudjelovali u popunjavanju Indikatora.

Ladislav Ilčić podnio je ostavku na dužnost posebnog savjetnika potpredsjednika Vlade Davora Ive Stiera jer, kako kaže, želi postati gradonačelnik Varaždina i stvoriti "novu, modernu desnicu". Ilčić nije mogao podnijeti da HDZ za gradonačelnika tog grada ističe Damira Habijana, jednog od rijekih HDZ-ovaca koji otvoreno podržava prava LGBT osoba.

Konzervativac Ladislav Ilčić čelnik je Hrasta poznat po homofobnim i islamofobnim stavovima, od trenutka kad se doznalo da je imenovan posebnim savjetnikom opozicija, nevladine udruge i dio javnosti je tražio da odstupi, a njegova ostavka tražila se i na prosvjednom maršu na Dan žena.

"Stranka koja se poziva na demokršćanstvo ima kandidata koji živi potpuno suprotnim načinom života"

Podsjetimo, Ilčićev rat s HDZ-om započeo je prije mjesec i pol dana kad je doznao da je Damir Habijan njihov kandidat za gradonačelnika Varaždina, da bi ih zbog toga počeo javno prozivati prije dvadesetak dana. U Habijanovoj kandidaturi prepoznao je tada da je HDZ odustao od demokršćanstva, a danas je poručio: "Da nam se sviđa kandidat HDZ-a mi bismo išli s njim. Ali u Varaždinu, stranka koja se poziva na demokršćanstvo ima kandidata koji živi potpuno suprotnim načinom života".

Bitnim političkim faktorom postao je kad ga je bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko ugurao u Sabor, a kako nije uspio potvrditi kratki zastupnički mandat na prošlim parlamentarnim izborima, prigrlio ga je konzervativac, ministar vanjskih poslova i potpredsjednik Vlade Davor Ivo Stier te ga imenovao za svog posebnog savjetnika.

Odluku da se povuče s dobro plaćene pozicije posebnog savjetnika Ladislav Ilčić objavio je u petak na konferenciji za novinare na kojoj se obrušio na HDZ i napose njihovog kandidata za gradonačelnika Varaždina Damira Habijana. Habijan je inače jedan od rijetkih HDZ-ovaca koji otvoreno podržava prava LGBT osoba.

"Postoji radikalna ljevica koja kontinuirano promiče nesnošljivost i ne može nas smisliti"

HDZ-ovce je ponovno prozvao kao nedemokršćane, napadao je "radikalnu ljevicu koja promiče nesnošljivost i ne može ih smisliti (op.a. Hrast)".

"Agresivno se napada i iz društva želi isključiti sve koji govore o vrijednostima. Vrijednost je ono što je najbitnije za demografsku obnovu i zato je tu ta specifična uloga Hrasta koju nismo vidjeli ni u jednoj drugoj stranci. Jedina smo stranka koja je dovoljno hrabra govoriti o tim vrijednostima", ustvrdio je Ilčić.

Upitan o napadu suzavcem na zagrebački klub Super Super, u kojem se u trenutku napada održavao LGBT party, rekao je: "Moj stav znate, uvijek sam osudio nasilje nad bilo kim, iz bilo kojeg razloga.", javlja Index.

Da nam se sviđa kandidat HDZ-a mi bismo išli s njim. Ali u Varaždinu, stranka koja se poziva na demokršćanstvo ima kandidata koji živi potpuno suprotnim načinom života

Upitan odlazi li zbog pritiska premijera Andreja Plenkovića, Ilčić je kazao: "Sigurno da postoji radikalna ljevica koja kontinuirano promiče nesnošljivost i ne može nas smisliti. Ja u tom pritisku živim od početka našeg društvenog djelovanja. Međutim, nikad nisam podlijegao tim pritiscima niti su ti pritisci utjecali na moje odluke. Ti pritisci radikalne ljevice ne mogu utjecati na mene. Što se tiče premijera Plenkovića, moram reći da sam ja inicirao ovo, mi imamo jedan drugi politički put koji se ne poklapa s mojom funkcijom posebnog savjetnika".

U izjavi za N1 Damir Habijan, koji je Ilčiću neprihvatljiv HDZ-ov kandidat "zbog životnog stila", ističe da HDZ, kao moderna europska stranka desnog centra njeguje demokršćanske vrijednosti i da bi Ilčić trebao više slušati papu Franju.

"Ne znam zašto bi Ilčića zanimalo nešto o meni"

Što se tiče Ilčićevih prozivki zbog njegovog privatnog života, Habijan mu je poručio da postoje određene granice koje se ne prelaze te da Ilčića uopće ni ne poznaje: "Gospodina Ilčića niti poznam niti me zanima. Ne znam zašto bi njega zanimalo nešto o meni. Neka mu je sa srećom. Ako se odnosi na odlazak na misu... Jesam vjernik, ali to je isto osobna, ne želim to isticati stvar. Jesam li sam svaku nedjelju na misi? Nisam, ali to ni ne karakterizira tko je kakav vjernik.", kazao je Habijan za N1.

Ilčićev bivši poslodavac Davor Ivo Stier kazao je kako je Ilčićeva dosadašnja savjetnička funkcija nespojiva s namjerom da se kandidira za gradonačelnika Varaždina, a rekao je i da se ne bi trebalo ulaziti u privatne živote pojedinih kandidata.

Sigurno da postoji radikalna ljevica koja kontinuirano promiče nesnošljivost i ne može nas smisliti. Ja u tom pritisku živim od početka našeg društvenog djelovanja

Odlazak Ladislava Ilčića obradovao je Platformu 112, čiji su odlazak tražili od prvoga dana, a uvjereni su kako je Ilčićeva ostavka direktna posljedica Noćnog marša povodom Dana žena. Platforma 112 podsjeća da se Ilčić i njegova stranka Hrast ponovno predstavljaju kao vlasnici istine, pritom grubo i lažno napadajući organizacije koje štite ljudska prava brojnih manjinskih skupina kao agresivne ljevičare, pune novca koji ne zaslužuju.

Reagirao je feministički kolektiv fAKTIV napisavši kako su žene pobijedile: "Nakon Noćnog marša - 8. mart, na kojem su tisuće žena na ulicama hrvatskih gradova glasno poručile da ne daju svoja prava, Ilčić je dao ostavku na mjesto posebnog savjetnika za ljudska prava potpredsjednika Vlade".

Milijuni gejeva i lezbijki diljem svijeta još uvijek žive u strahu jer u velikom broju zemalja zbog toge što jesu mogu biti kažnjeni novčano, zatvorski, pa i smrću.

Jedan je korisnik Reddita objavio mapu na kojoj se vidi gdje je na svijetu protuzakonito biti gej u 21. stoljeću, javlja portal indy100. Homoseksualnost je ilegalna u ukupno 75 država, a u njih osam, primjerice u Nigeriji, Sudanu, Somaliji, Saudijskoj Arabiji i Iranu, "prekršitelji" mogu dobiti smrtnu kaznu.

"Blaže" kazne bile bi bičevanje i zatvor. Čak i u "zelenim" državama na mapi, poput Rusije, Litve i Jordana, homoseksualnost je legalna, ali je zabranjena "homoseksualna propaganda".

Preko 40 posto svjetske populacije živi u zemljama gdje gej osobe mogu biti progonjene zbog seksualne orijentacije, a više od 400 milijuna ljudi pak živi u zemljama gdje je homoseksualnost kažnjiva smrću.

Kliknite na mapu za uvećanje:

Ultrakonzervativac Ladislav Ilčić javnost je prošlog tjedna obavijestio da nije više posebni savjetnik potpredsjednika Vlade Davora Ive Stiera na konferenciji za novinare koju je održao u Hrvatskom saboru premda nije zastupnik. Kako je Ilčiću bilo omogućeno obraćanje iz Sabora koje većini građana nedostižno?

Iz odgovora koji je Crol.hr dobio od saborske Službe za medije, doznajemo da je Hrast za Ilčićevu ekstra političku promociju iskoristio činjenicu da imaju saborskog zastupnika Hrvoja Zekanovića, koji pak može sazivati konferencije za novinare na teme koje poželi, pa tako može i ugostiti koga hoće.

"Konferenciju za medije sazvao je zastupnik Hrvoje Zekanović (HRAST) s temama: izlazak Hrasta na lokalne izbore i djelovanje Ladislava Ilčića kao posebnog savjetnika potpredsjednika Vlade Davora Ive Stiera. Zastupnik Zekanović pozvao je g. Iličića kao gosta na konferenciju za medije, što nije neuobičajena praksa, budući da zastupnici u skladu s Poslovnikom mogu sazivati konferencije za medije na koje pozivaju i druge govornike, bilo da je riječ o članovima njihovih stranaka, stručnjacima za određena područja, predstavnicima udruga i sl., ovisno o temi o kojoj žele govoriti", kažu u saborskoj Službi za medije.

Kako do političkog značaja u jednom koraku

Ovakva praksa nije česta, ali je Ilčić iskoristio mogućnost da sebi samome dade na političkom značaju tako što je presicu održao u Saboru, a ne u stranačkim prostorijama. Zekanović je pritom bio tek sredstvo da se dođe do cilja i posve nevažan na konferenciji za novinare koju je sam sazvao te ga je malo tko od novinara uopće i spomenuo u izvještajima.

Ilčić je, podsjetimo, nastup u saborskim prostorima iskoristio za napad na HDZ-ovog kandidata za gradonačelnika Varaždina Damira Habijana, kojega želi uništiti jer "živi načinom života suprotnim od demokršćanskog".

Novi Disneyev film "Ljepotica i zvijer" podignuo je dosta prašine zbog "gej prizora", pa će, primjerice, u Rusiji biti zabranjen za mlađe od 16 godina, u Maleziji je premijera odgođena zbog "nepredviđenih okolnosti", a ponegdje se pišu i peticije s pozivima na bojkot radi zaštite djece od "gej propagande". Na sve to, glumac Jesse Tyler Ferguson ima savršen odgovor.

"Sporni" se trenutak filma događa u kratkoj sceni u kojoj Gastonov pobočnik LeFou (tumači ga Josh Gad) istražuje svoju naklonjenost muškarcima, odnosno Gastonu.

{youtube}1JG6f5_37tg{/youtube}

Glumac Jesse Tyler Ferguson, domaćoj publici najpoznatiji po ulozi Mitchella Pritchetta u seriji "Moderna obitelj", gostovao je u talk-showu Conana O'Briena te pokazao kako su najjednostavniji odgovori često najbolji.

U razgovoru su se domaćin i njegov gost dotaknuli spomenutog filma i Tyler Ferguson je odgovorio roditeljima koji su zabrinuti da bi im djeca, gledajući taj film, mogla "postati gej":

"Vidio sam milijun heteroseksualnih filmova i nikad, ni na djelić sekunde, nisam pomislio da bih mogao biti heteroseksualan", rekao je.

{youtube}0JroX2GSHIw{/youtube}

Premijera "Ljepotice i zvijeri" za hrvatsku publiku zakazana je za 16. ožujka.

Postoji li uopće gej zajednica? Ako je odgovor pozitivan, trebamo li se identificirati s tom zajednicom? Proizlaze li mnoge frustracije upravo iz pokušaja da sami sebe uvjerimo u ispravnost ideje o gej zajednici? Proizlaze li mnoga razočaranja iz shvaćanja da se ne možemo identificirati s gej zajednicom, koliko god se pokušavali uvjeriti da bismo trebali biti u stanju to napraviti?

Nedavno sam, zahvaljujući kolegi Gordanu Duhačeku, došao u priliku pročitati odličan članak. Tu sam priliku i iskoristio čitajući "Together Alone". Poprilično dugačak tekst, pogotovo uzevši u obzir današnje navike čitanja, ali vjerujem da je vrijedan pažnje. Premda iznosi konkretne podatke iz istraživanja koja nemaju veze s Hrvatskom, vjerujem da se mnogi hrvatski peder može naći u mnogim stvarima izrečenim u tekstu. Zbog toga se isplati malo zasukati rukave, očistiti naočale, staviti nove leće i vježbati čitanje nečeg duljeg od popisa poštenih HDZ-ovaca.

Na spomenuti tekst uslijedio je i zanimljiv odgovor pod naslovom "Gay Loneliness Is Real—but 'Bitchy, Toxic' Culture Isn’t the Full Story". Dva suprotstavljena pogleda, ali oba imaju jednu zajedničku točku. A to je neprestano spominjanje gej zajednice.

To me podsjetilo da već dugo razmišljam o gej zajednici. I postavljam si pitanje: "Postoji li uopće gej zajednica?". Ako i postoji, trebamo li se identificirati s tom zajednicom? Proizlaze li mnoge frustracije upravo iz pokušaja da sami sebe uvjerimo u ispravnost ideje o gej zajednici? Proizlaze li mnoga razočaranja iz shvaćanja da se ne možemo identificirati s gej zajednicom, koliko god se pokušavali uvjeriti da bismo trebali biti u stanju to napraviti?

Mogu li se ljudi identificirati s nečim što ih svodi na samo jednu dimenziju?

U redu, koristeći najprimitivniju definiciju zajednice kao grupe ljudi koja ima nešto zajedničko, lako je odgovoriti da gej zajednica doista i postoji. Što nas povezuje? Jedino to da nam se diže na isti spol. Već kod toga volimo li ga primiti u dupe ili ne dolazi do razlika. Ako ćemo šire, o LGBTIQ* zajednici, povezuje nas da smo svi koji pripadamo u neko od ovih slova ili zvjezdicu "oni drugi" u odnosu na "one prve".

Mogu li se ljudi identificirati s nečim što ih svodi na samo jednu dimenziju? Koliko je identificiranje sa studentskom, radničkom, ljevičarskom, desničarskom, ateističkom, vjerskom zajednicom drugačije od identificiranja s pederskom zajednicom?

Identificiranje na razini nacije ljevica odbija upravo argumentacijom da to nije odraz našeg izbora, nego puke slučajnosti. A pederluk? Je li pederluk drugačiji? Isto nije stvar vlastitog odabira

Mogao bi netko argumentirati na način da je sve ovo nabrojano nešto što je podložno izboru. Seksualna orijentacija je nešto što ne možemo birati te je naš identitet obilježen time. A bez identiteta nemamo identiteta, rekli bi mudri. Je li doista tako? Uzet ću kao primjer jedan pojam na spomen kojeg se svaki ljevičar naježi, uključujući mene. Pojam koji je direktno u sukobu s ljevicom. Pojam nacije. Zašto ovdje ističem ljevičare?

Zato što su ipak, nažalost, ljevičari pederi najbrojniji među onima koji imaju dovoljno muda da pred sobom i svijetom priznaju da su i pederi. I oni koji su imali i imaju dovoljno muda da pokušavaju, prvenstveno sebi pa onda i drugima, omogućiti da što lagodnije uživaju u svom pederluku. Pojam nacije je nešto što izaziva gađenje kao umjetna tvorevina, izmišljena da bi ljude omeđene određenim granicama pokušala uvjeriti u zajedništvo njihovih interesa. I da bi se njima moglo manipulirati kako bi se ti interesi štitili. Od nekih drugih ljudi koji su isto tako povjerovali u zajedništvo svojih interesa.

Je li pederluk drugačiji?

Identificiranje na razini nacije ljevica odbija upravo argumentacijom da to nije odraz našeg izbora, nego puke slučajnosti. I da je, naravno, suludo identificirati se sa svima ostalima samo zato što su bili žrtve iste slučajnosti. I biti neprijatelj onima koji su bili žrtve neke druge slučajnosti. A pederluk? Je li pederluk drugačiji? Isto nije stvar vlastitog odabira. Zašto bi to bila razina na kojoj bismo se svi mogli povezati i identificirati se jedni s drugima?

Čisto sumnjam da se autani peder ljevičar koji slobodno živi taj dio sebe može identificirati s nekim tko se boji sebi, kamoli drugima, priznati da je peder. Čisto sumnjam da pedera koji je posljednjih dvadeset godina proveo nezaposlen i živi po prihvatilištima za beskućnike taj pederluk jako zbližava s pederom koji je posljednjih dvadeset godina proveo u menadžmentu međunarodne korporacije i živi po prihvatilištima za bogataše, poznatijima kao luksuzni stanovi.

Mislim da to da smo različiti treba prihvatiti i iskoristiti da bi se razbila floskula o postojanju zajednice s kojom bismo se trebali i trebali moći svi identificirati. To nije zajednica. To je, koliko god možda nepopularno zvučalo, interesna skupina

Kako je onda zamišljeno da bismo trebali imati toliko toga zajedničkog samo zato što smo iste seksualne orijentacije?

Istom logikom mogu reći da onda i svi heteroseksualni muškarci i žene pripadaju jednoj zajednici, dijeleći seksualnost kao sigurnu poveznicu, te da bi se na temelju nje svi oni trebali i trebali moći identificirati jedni s drugima. Naravno, zbog brojnosti ta ideja stvarno djeluje bizarno jer se podrazumijeva da je previše svih ostalih razlika da bi se mogli identificirati jedni s drugima na temelju poveznice slabašne kao što je seksualnost.

A zašto se čini da se od pedera očekuje tako nešto? I zašto se čini da oni sami očekuju da će im ta imaginarna zajednica omogućiti tako nešto? Nema logike. Vjerujem da će većina ljudi većinu ljudi oko sebe proglasiti idiotima. Ne znam za ostale, ali moje iskustvo je pokazalo da je taj postatak otprilike 80%. Postao sam blaži s godinama, izgleda, prije sam smatrao da je postotak bliže 90%. I sigurno ću 80% Hrvata proglasiti idiotima, premda pripadam istom tom narodu.

Nije zajednica, već interesna skupina

Kolege na poslu su, sasvim sigurno, idioti. Barem njih 80%. Idiotima ću proglasiti isti postotak ateista, premda pripadam ateistima. A pogotovo ću idiotima nazvati većinu vjernika. O desničarima da ne pričamo! A bome i 80% ljevičara su idioti, premda se i sâm smatram ljevičarem. Muškarci? Svakako, otprilike 80% su notorni idioti. Žene? Potpuno ravnopravno, takođe 80% su totalne idiotuše. A pederi? I oni su, dalo se već naslutiti kamo ovo vodi, apsolutni idioti u podjednakom postotku.

Vrlo vjerojatno će i otprilike 80% ljudi koji su ikada došli u kontakt sa mnom zaključiti da sam i ja potpuni idiot. Bit će u pravu. Isto kao što sam ja u pravu. Svatko za sebe i u skladu sa svojim kriterijima. A koliko idiota, toliko i kriterija. Vjerujem da većini, ipak, stvarni postupci nisu toliko grubi kao misli. Pa se to smatranje da smo uglavnom okruženi idiotima u praksi prevodi u djelovanje na način da se s vrlo malim brojem ljudi, u odnosu na one s kojima imamo neki kontakt, uspijemo zbližiti, povezati i razumjeti na ljudskoj razini.

Čisto sumnjam da pedera koji je posljednjih dvadeset godina proveo nezaposlen i živi po prihvatilištima za beskućnike taj pederluk jako zbližava s pederom koji je posljednjih dvadeset godina proveo u menadžmentu međunarodne korporacije i živi po prihvatilištima za bogataše, poznatijima kao luksuzni stanovi

A za to je obično potrebno puno više poveznica od spola, seksualne orijentacije, edukacije ili čega sve ne. Za one koji su nam bliski nećemo misliti da su idioti. Inače nam ne bi bili bliski.

Članak "Together alone" završava mišljenjem jednog od pedera: "Što se tiče gej ljudi, uvijek smo si govorili da ćemo biti dobro kad prođe epidemija AIDS-a. Onda je prošla, pa ćemo biti dobro kad se budemo mogli vjenčati. Sad možemo, ali bit ćemo dobro kad završi maltretiranje. Nastavljamo čekati trenutak kad ćemo osjećati da se ne razlikujemo od drugih ljudi. Ali činjenica jest da smo drukčiji. Vrijeme je da to prihvatimo".

Slažem se. Ali mislim da to da smo različiti treba prihvatiti i iskoristiti da bi se razbila floskula o postojanju zajednice s kojom bismo se trebali i trebali moći svi identificirati. To nije zajednica. To je, koliko god možda nepopularno zvučalo, interesna skupina. Mislim da u tome nema ništa loše i da se toga ne treba sramiti.

Bilo bi lijepo da oni koji čeznu za prihvaćanjem to i dobiju, ali to se neće dogoditi

To je interesna skupina svih onih koji su dovoljno hrabri da se ne boje priznati sebi niti drugima da su pederi. I kojima je u insteresu sebi omogućiti da vlastitu seksualnost, kao samo jednu od karakteristika koja ih obilježava, mogu živjeti potpuno ravnopravno drugima. Zbog toga i interesna skupina!

A to svakako nije interesna skupina onih koji su u ormaru. Jer ne mogu biti i jedno i drugo istovremeno. Nemoguće je biti u ormaru i istovremeno se smatrati dijelom nekakve nepostojeće zajednice čiji je jedan od glavnih ciljeva upravo ne biti u ormaru.

Većina to shvati tek naknadno, jer se klince pogrešno uči da je rješenje u pripadanju i prihvaćanju, da tome treba težiti. I redovito kod većine vodi razočaranju. Takva identifikacija, takvo pripadanje i takvo prihvaćanje obično zahtijeva od osobe da se svede isključivo na jednu dimenziju

Jasnim naglašavanjem toga prestalo bi održavanje nade i očekivanja mnogih da smo svi jednaki i prihvaćeni. Nismo, niti trebamo biti! Očekivanja da bi ova interesna skupina trebala pružiti viši stupanj identifikacije od bilo koje druge interesne skupine. Očekivanja da će prihvaćanje vlastite seksualnosti omogućiti osjećaj pripadnosti, prihvaćenosti, razumijevanja i mogućnosti apsolutne identifikacije.

Razumijem zašto je kod mnogih ta iluzija potencirana. Dobar dio je doista odbačen od heteroseksualnog svijeta, osjeća se prezreno i nada se da će "među svojima" naći nešto što nisu dobili od drugih. U većini slučajeva neće to dobiti, to je iluzija. Znam da bi bilo lijepo da oni koji čeznu za prihvaćanjem, to i dobiju. Žao mi je, ali to se neće dogoditi. Nije li čak i licemjerno očekivati tako nešto?

Biti od hetero svijeta odbačen isključivo temeljem seksualne orijentacije i zbog toga ih opravdano smatrati površnim idiotima, a istovremeno očekivati da će te pederi prihvatiti isključivo temeljem seksualne orijentacije i zboga toga ih ne smatrati površnim idiotima? Ne drži vodu. Prihvaćanje i razumijevanje ne pruža nečija seksualna orijentacija, nego osoba.

Klince se pogrešno uči da je rješenje u pripadanju i prihvaćanju

Razumijem i da je kod mnogih ta iluzija o identificiranju s nepostojećom zajednicom potencirana otkrivanjem i priznavanjem vlastite seksualnosti. U tim trenucima euforije i nevjerojatnom osjećaju oslobođenja, sve pada u drugi plan. U tim trenucima praktički postaješ vlastita seksualna orijentacija, niti jedan dio tebe nije više bitan. Nakon dugog gušenja, želiš konačno svoju seksualnost živjeti slobodno, želiš je potencirati, želiš je pustiti da raste.

Nakon određenog vremena euforija splasne. Srećom, još uvijek imam dovoljno pozitivan dojam o ljudima, pa smatram da se većina niti može niti želi svesti na samo jednu dimenziju. Pored seksualnosti, većina ima još nebrojeno čežnji, želja, strasti, područja na kojima želi rasti i realizirati se. I da im seksualnost sasvim sigurno nije dovoljna poveznica s drugim ljudima.

Nemoguće je biti u ormaru i istovremeno se smatrati dijelom nekakve nepostojeće zajednice čiji je jedan od glavnih ciljeva upravo ne biti u ormaru

Većina to shvati tek naknadno, jer se klince pogrešno uči da je rješenje u pripadanju i prihvaćanju, da tome treba težiti. I redovito kod većine vodi razočaranju. Takva identifikacija, takvo pripadanje i takvo prihvaćanje obično zahtijeva od osobe da se svede isključivo na jednu dimenziju. I unatoč pogrešnom učenju, većina ipak dođe do shvaćanja da tako nešto nije moguće. I ne osjećaju to kao ispravno, čak i kad bi bilo moguće.

Tad uslijedi razočaranje, kakvo samo razbijanje iluzije može proizvesti. Trebalo bi klince učiti onome što moj imaginarni prijatelj Miljenko Jergović kaže, a to je da ne pripada nikomu i ničemu. Mnoge bi poštedilo frustracija i razočaranja. A možda je tako nešto nemoguće naučiti i razumski shvatiti, prenijeti drugome, bez osobnog iskustva razbijanja iluzija. Bez razočaranja. I doživljene sreće zbog razočaranja.

Možda je tako i ljepše. U svakom slučaju, jedan idiot manje. Pitanje samo na kojoj strani.

Kad se Vice John Batarelo početkom mjeseca pohvalio kako je pjesma "'Kad se male ruke slože' nekako postala neslužbena himna kampanje 'Imam pravo živjeti'", vjerojatno nije ni slutio kako će se tomu usprotiviti Gabi Novak koja je, zajedno sa sinom Matijom Dedićem, nasljednica i nositeljica autorskih prava pokojnog kantautora Arsena Dedića.

Gabi i Matija su, naime, protiv toga da pjesma bude korištena u kampanji Prolifea, što je Jutarnjem listu potvrdila i sama. Ta je glazbena diva objasnila kako u potpunosti podržava pravo žene na izbor.

"Nije mi drago čuti da se Arsenova pjesma povezuje s nekakvim zabranama. A još manje jer nas nitko nije kontaktirao niti javio da želi koristiti ‘Kad se male ruke slože’. No, to je običaj u Hrvatskoj da se vlasnike ne traži dozvola. Eto, mene prijatelji znaju nazvati i obavijestiti kako su gledali film u kojem se izvodi moja pjesma, a ja nisam imala pojma", rekla je i dodala:

"Apsolutno sam protiv zabrana. Majka ima pravo odlučiti hoće li roditi i mora se poštovati ako na to nije spremna zbog životnih uvjeta ili teške malformacije fetusa. Ona ima pravo odlučiti hoće li ići na pobačaj. Makar je dobro razgovarati sa ženama kako bi se vidjelo postoje li i druge opcije. U svakom slučaju, kao najbliža obitelj Arsena Dedića nismo za to da se njegove pjesme koriste u ovakvim kampanjama”, završno je poručila Gabi Novak.

Europski parlament u utorak je prihvatio godišnji izvještaj o rodnoj ravnopravnosti u kojem od Europske komisije traži aktivnije zauzimanje za prava LGBTI osoba na razini Europske unije, a prvi put stalo se i u obranu prava transrodnih i interseksualnih osoba.

Europski parlament pozvao je Komisiju da proširi opseg europskog zakonodavstva o govoru mržnje koje bi uključivalo poticanje mržnje na temelju seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih osobina.

Ističe se i da Strategija rodne ravnopravnosti Europske unije treba uključiti i transrodne i interseksualne osobe.

Parlament je pozvao članice da pri implementaciji EU direktiva o rodnoj ravnopravnosti uključe i rodne identitete i spolne osobine, a to znači da trebaju zabraniti diskriminaciju transrodnih i interseksualnih osoba pri zapošljavanju, pristupu proizvodima i uslugama, uslugama socijalne zaštite.

Prvi put da je Europski parlament zauzeo tako jasnu poziciju

U godišnjem izvještaju o rodnoj ravnopravnosti Europski parlament osvrnuo se i na problem izbjeglica žrtava nasilja na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta te traže donošenje mjera koje će omogućiti premještaj tih osoba ukoliko im se ne može jamčiti sigurnost tijekom trajanja procedura za tražitelje azila.

Ernest Urtasun, član parlamentarne Međugrupe o LGBTI pravima i autor izvještaja rekao je kako mu je jako drago što je velika većina članova Europskog parlamenta podržala rodnbu jednakost i jednakopravnost LGBTI osoba. Sad je na Komisiji da u zakonodavstvo i praksu ugradi zaključke EP-a.

Sophie in ‘t Veld, potpredsjednica LGBT Intergrupe, istaknula je kako je ovo prvi put da je Europski parlament zauzeo tako jasnu poziciju protiv diskriminacije transrodnih i interseksualnih osoba.

Njemački dnevnik Frankfurter Rundschau u reportaži o hrvatskim moliteljima iz inicijative "40 dana za život" koji su ove godine prvi put u Frankfurtu navodi kako su "organizatori dobro povezani s klerikalnim desnim krugovima", a spominju i udrugu U ime obitelji.

U tekstu naslovljenom s "Tiha straža protiv pobačaja" ističe se kako molitelji drže i transparente s porukama na njemačkom, na kojima između ostaloga piše "Ich will leben" tj. "Želim živjeti", javlja tportal.

Molitelji su se od početka korizme pojavili pred uredom udruge Pro Familia koja savjetuje žene oko mogućeg prekida trudnoće. Nazivaju se zaštitnicima života. "Cilj je zaštitnika života jasan: odvratiti žene od prekida trudnoće. U tu svrhu dolazit će svaki dan do Uskrsa", piše FR i navodi kako je u pitanju inicijativa "40 dana za život".

Taj koncept ima porijeklo u SAD-u, navodi FR, a konačni je cilj postići zabranu pobačaja.

Frankfurtska ispostava U ime obitelji

Frankfurter Rundschau napominje da su ljudi uključeni u ove akcije bliski i ekstremističkom AfD-u, no dodaju kako je organizator molitelja u Frankfurtu stanoviti Tomislav Čunović. Taj odvjetnik iz Frankfurta stajao je s ostalim moliteljima i u rukama držao sliku Djevice Marije. Nije htio usmeno odgovoriti na pitanja novinara FR-a Danijela Majića nego je tražio da mu se upute pismeno.

"Čunović nije nepoznat u Frankfurtu", piše list i podsjeća kako je zbog jednog prosvjeda koji je ometao procesiju hrvatske katoličke općine policiji prijavio nekoliko političara Zelenih. Aktivan je pripadnik hrvatske općine u Frankfurtu, što "objašnjava zašto je većina tihe straže regrutirana iz hrvatske zajednice".

U pismenim odgovorima za Frankfurter Rundschau Čunović se predstavio kao koordinator inicijative, a piše se i da je on pripadnik "frankfurtske ispostave hrvatske inicijative U ime obitelji", koju list karakterizira kao "kršćansko-fundamentalističku udrugu". Podsjeća se da je U ime obitelji godine 2013. organizirao referendum kojim je "u hrvatski Ustav upisano da je brak isključiva zajednica muškarca i žene, čime je ova riječ temeljno uskraćena homoseksualnim partnerstvima".

Čunović je tada bio predvodnik referendumske inicijative u Njemačkoj te izjavio da "Hrvatska ima funkciju uzora u Europskoj uniji kad je riječ o rodnom teroru".

"Od ove pobjede UIO pokušava od hrvatske vlade izvući što više ustupaka za kršćansko-fundamentalistički rub političkog spektra", piše FR i dodaje da ova udruga "ne pokazuje strah u povezivanju s desničarskim i ekstremno desnim strankama".

"Napad" kartonom "sotonističkog" piva

U međuvremenu su u Frankfurtu organizirani i nastupi čelnice UIO Željke Markić u hrvatskoj općini u kvartu Westendu te projekcija filma "Jasenovac - istina".

"Ovaj dokumentarni film pun očitih falsifikata umanjuje sudjelovanje fašističke hrvatske satelitske države u Holokaustu, naročito u vezi s ulogom konclogora Jasenovca. Na poticaj U ime obitelji film je prikazan i u hrvatskim općinama u Offenbachu i Darmstadtu. U Frankfurtu je Čunović bio moderator. O svim ovim vezama Čunović se nije htio očitovati", konstatira Frankfurter Rundschau.

Molitelji pred uredom udruge Pro Familia planiraju tamo ostati do 9. travnja. Više puta su se već našli na meti aktivističkih skupina, a prošlog je tjedna jedna od njih, "Satanische Jugend Offenbach" održala "sotonističko-feministički umjetnički performans".

Organizatori te "crne mise" oglasili su se na Indymediji, portalu svjetske mreže društvenih pokreta napisavši kako je "jedan od molitelja u spontanom napadu ksenofobije pokušao zdrobiti limenke njihovog piva, ali nije u potpunosti uspio".

"Naš performans je nakon toga ponovno bio prekinut škripom guma i plavim svjetlima. Tridesetak muškaraca koji su izišli iz raznih policijskih vozila razljutilo je to što nisu mogli uživati u pivu na suncu", priopćili su.

Nekoliko dana ranije, na Dan žena, frankfurtski molitelji su se našli na meti 30-ak aktivista koji su donijeli ružičaste dimne bombe, letke i konfete, a na spomenutom portalu pišu kako su tako "uspjeli privući pozornost poslavši poruku da će se odlučno suprotstaviti seksistima, homofobima i transfobima u Frankfurtu, i svugdje".

Regulatorno tijelo za elektroničke medije (REM) u Srbiji zabranilo je emitiranje predizbornog spota predsjedničkog kandidata Aleksandra Vučića, u kojem se sa stadiona čuje skandiranje "Vučiću pederu”, zbog kršenja Zakona o oglašavanju.

Na internetskoj stranici REM-a navodi se kako je odluka donesena zbog niza reakcija nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prava LGBT populacije. Utvrđeno je da se na samom kraju spota s televizijskog ekrana u kafiću u kojem se radnja odigrava, u više navrata čuje uzvikivanje sa stadiona "Vučiću pederu”, javlja Politika.

Takvim sadržajem je, kažu, povrijeđena odredba člana Zakona o oglašavanju u kojem se precizira da "oglasna poruka ne smije sadržavati izjave ili vizualno predstavljanje koje se može smatrati uvredljivim”, bez obzira što je u konkretnom slučaju, u spotu predsjedničkog kandidata, skandiranje "potpuno individualizirano".

SPS traži ostavku REM-a zbog zabrane Vučićevog spota

Srpska napredna stranka će spomenutu odluku poštovati, ali smatra i da "očigledno postoji pravilo - zabraniti sve spotove SNS-a". U priopćenju navode kako smatraju da je ta odluka " skandalozna i da pokazuje da i dalje u REM-u sjede oni koji podržavaju bivši dosovski režim pod svaku cijenu. Isto tako kao i danas, zabranili su spot Srpske napredne stranke 2012. godine".

Kritikama se pridružila i Socijalistička partija Srbije, ocijenivši odluku REM-a kao ideološku.

"REM se zabranom ponio ne kao regulatorno tijelo, nego kao ideološka komisija iz vremena staljinističkih čistki, što nije čudno s obzirom na to da se 'dosovci', kojih je najviše među članovima REM-a, ne znaju drugačije ponašati", navode i dodaju kako se time direktno miješaju u kampanju, i to za račun svojih kandidata, jer, tvrde, "oni bi Srbiju vratili u vrijeme zabrana i moralno-političke podobnosti"

"Ovaj skandal može se riješiti samo na jedan način - ostavkom svih članova REM-a”, poručili su.

{youtube}9y4X0azui-o{/youtube}
Zabranjeni Vučićev spot još uvijek je, zasad, dostupan na YouTubeu

"Osamdesetih je svuda po centru bilo mjesta za nas – željeznički kolodvor, Krešimirov trg, Klub likovnih umjetnika, Bacchus, Klub književnih radnika, Klub filmskih radnika na Britancu, glumački bife u HNK... To su mjesta na kojima si mogao biti što hoćeš. Nitko te ništa nije pitao, a onda je rat sve to rasturio", svjedočanstvo je jednog Zagrepčanina uvršteno u izložbu "(Ne) vidljivi tragovi jedne povijesti".

Izložba je rezultat umjetničkog istraživanja koje je splitski kolektiv queerANarchive proveo tijekom 2016. godine želeći zabilježiti povijest gej identiteta u nas i tako ispraviti propust službenih arhiva, a otvorena je u ponedjeljak u Galeriji Praktika splitskog Doma mladih te se može pogledati do 24. ožujka od 18 do 21 sat.

Kustos izložbe Tonči Kranjčević Batalić, kaže da je cilj ovog istraživanja bio stvoriti alternativni arhiv kao alat za rehabilitiranje neispričanih priča marginalizirane skupine muškaraca, dati sliku usmenoj povijesti. Ciklusi fotografija i videozapisa nastali su na temelju razgovora sa starijom gej populacijom u Splitu i Zagrebu koje je vodila novinarka Barbara Matejčić.

"Osamdesetih je svuda bilo mjesta za nas"

Fokus tog istraživanja bile su teme vezane uz javne prostore kao mjesta okupljanja i formiranja zajednice, uz kanale komuniciranja te kodove prepoznavanja.

"Osamdesetih je svuda po centru bilo mjesta za nas – željeznički kolodvor, Krešimirov trg, Klub likovnih umjetnika, Bacchus, Klub književnih radnika, Klub filmskih radnika na Britancu, glumački bife u HNK... To su mjesta na kojima si mogao biti što hoćeš. Nitko te ništa nije pitao, a onda je rat sve to rasturio", svjedoči jedan od Barbarinih sugovornika, Zagrepčanin N.I. (rođen 1959. godine).

"Na Bundek smo išli na štajgu, tamo je bilo veliko okupljalište... Onda je Bandić rasvijetlio Bundek i više nema ničega. Tako se rješavate pedera – samo rasvijetlite prostor", ispričao je Z.J. (1959.).

Splićani se sjećaju stijena lukobrana pod Katalinića brigom, stijena na zapadu uvale Kašuni, Duilova, javnog nužnika na Pisturi, đira od autobusnog kolodvora do mosta preko pruge, Đardina...

"U Đardinu bi se sjelo na prugu, netko bi došao, popričalo bi se i ako bi sve bilo u redu jedan bi krenuo na Bedeme, a drugi za njim. Uvijek je bio problem da te susjedi ne vide, tako da sam ja išao samo na Bedem iza Galerije umjetnina, tamo je bilo skriveno...", riječi su Splićanina N.L. (1963.).

"U javnom WC-u na Pisturi bi rano popodne i posli 16 sati bilo prometa. Ujutro se išlo u WC na željezničkoj stanici, onaj prvi, fino je zaklonjen i moga si unaprijed vidit ako neko dolazi, sjeća se pak A.D. (1952.).

Marame i naušnice kao znaci prepoznavanja

Ivana Čuljak istraživala je na koji način su se u nas manifestirali znakovi komunikacije unutar gej zajednice. Tako se jedan sugovornik prisjeća da se unutar skupine muškaraca s kojima je on provodio vrijeme pojavila marama koja je označavala pripadnost "nekoj svojoj grupi, izmišljenoj".

Maramu koja se inače vezivala oko vrata, ti su muškarci vezivali za pojas traperica. Međutim, drugi sugovornici nisu znali za maramu kao opći kôd prepoznavanja unutar gej kulture nego kao pomodni detalj šire muške populacije.

Drugi mit kojim se bavila Čuljak odnosi se na mit o naušnici na desnom uhu. Tako je jedan Splićanin rekao da je osamdesetih čuo priču kako gejevi nose naušnicu na desnom uhu, a pomorci na lijevom, ali da nikad nije doznao je li ta priča istinita.

U Đardinu bi se sjelo na prugu, netko bi došao, popričalo bi se i ako bi sve bilo u redu jedan bi krenuo na Bedeme, a drugi za njim. Uvijek je bio problem da te susjedi ne vide, tako da sam ja išao samo na Bedem iza Galerije umjetnina, tamo je bilo skriveno

Umjesto zaključka, Čuljak citira jednog sugovornika: "Odjevni kodovi u gej zajednicama predstavljaju kodirani razrađeni sustav koji računa na tajnovitost ali i priziva upućenost naših pogleda na jedan skoro proskribirani govor, što nije samo kulturalna obveza već afirmacija vrijednosti i priznavanje prava na takav vlastiti govor".

Sastavni dio izložbe su i mali oglasi koje su gejevi u potrazi za ljubavlju i seksom objavljivali u Reviji za kulturu i umjetnost ljubavi Erotika, o čemu smo već pisale. Od oglasa su nastali džepni kalendari.

"Ovaj se pothvat kritički odnosi prema dominantnim arhivima koji su ovu povijest isključili, ali i prema kolektivnoj memoriji koja nije našla mjesta za nju", zaključuje Kranjčević Batalić.

Znatiželjni leptirić Srećko u smiraj dana obilazi gradske prozore i kroz ono što vidi, uči o svim vrstama obitelji. Tako Srećko susreće jednoroditeljske, posvojiteljske, obitelji životnih partner(ic)a i obitelji s roditeljima s invaliditetom. Premda izrijekom ne zaključuje kakve je obitelji upoznao, prepoznaje zajedničku notu u svim obiteljima - ljubav koja povezuje njezine članove i članice, te zaključuje da je "obitelj tamo gdje osjećam da pripadam".

Srećko je protagonist slikovnice "Naše obitelji" koju je objavila Udruga RODA – Roditelji u akciji u okviru projekta "Kaleidoskop – unapređenje prava djece u različitim obiteljima za tolerantnije i raznovrsno društvo", a njezin je naslov proizašao iz naslova koje su na Rodinoj Facebook stranici predlagali zainteresirani građani.

Autori slikovnice su Roda i Igubuka d.o.o. koju čini autorski dvojac Guljašević-Kuman, uvijek dobro dočekan i prihvaćen od publike kojoj se najčešće obraćaju - od djece, ali i od odraslih. Spomenuti dvojac izrađuje jedinstvene slikovnice i crtane filmove u Hrvatskoj, takozvano butik-izdavaštvo, gdje svakoj slikovnici pristupaju pojedinačno, prilagođavajući format slikovnice njezinom sadržaju.

Projekt "Kaleidoskop" RODA provodi provodi s partnerima ADOPTA – Udruga za potporu posvajanju i LET – Udruga za unapređenje kvalitete življenja i suradnikom Zagreb Pride, a slikovnicu "Naše obitelji" možete preuzeti ovdje.